Search Results

You are looking at 1 - 2 of 2 items for

  • Author: Zijad Duraković x
Clear All Modify Search
Open access

Marjeta Mišigoj-Duraković, Maroje Sorić and Zijad Duraković

Sažetak

S visokom prevalencijom debljine i s njom povezanih kroničnih metaboličkih i srčano-žilnih bolesti aktualizirana je potreba primjene jednostavnih antropometrijskih pokazatelja u procjeni prekomjerne tjelesne mase i debljine i u primarnom probiru rizičnih skupina, najčešće ITM-om odnosno indeksom tjelesne mase. On se primjenjuje u epidemiološkim istraživanjima, ali i u svakodnevnom radu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pri procjeni kardiovaskularnog rizika uz kliničku i laboratorijsku dijagnostiku, savjetovanju pravilne prehrane i praćenju učinaka dijetetskih mjera u prehrani te savjetovanju tjelesne aktivnosti i vježbanja. Međutim, s obzirom na to da nije pokazatelj tjelesnoga sastava, u individualnoj procjeni prekomjerne mase u mnogim slučajevima ne zadovoljava. To se osobito odnosi na procjenu tjelesno aktivnih osoba i sportaša s dobro razvijenom nemasnom tjelesnom masom, u kojih nalazimo prekomjernu tjelesnu masu, ali bez viška masti, kao i u osoba s normalnom tjelesnom masom i malom nemasnom masom i/ili gracilnim skeletom. Posljednjih desetljeća posebnu pozornost zaokuplja uloga različite raspodjele tjelesne masti u razvoju kroničnih metaboličkih i srčanožilnih bolesti. Najboljim antropometrijskim prediktorom kardiovaskularnog rizika smatra se opseg trbuha (OT). Neizravni je pokazatelj veličine nakupljanja visceralne masti. OT i omjer opsega struka i kukova dobri su pokazatelji distribucije tjelesne masti i kardio-metaboličkog rizika. Razmatra se varijabilnost i unutar skupine osoba s povećanim OT-om s obzirom na rizik od razvoja metaboličkog sindroma. Hipertrigliceridemija uz povećani OT smatra se prvim pokazateljem povećanog metaboličkog rizika. U radu su navedeni postupci analize tjelesnog sastava, posebno antropometrijski, koje se svrstava u skupinu jednostavnih i jeftinijih postupaka. Razvoj generaliziranih jednadžbi za procjenu gustoće tijela doveo je do uporabe antropometrije u analizi tjelesnog sastava u praktičnom radu.

Open access

Spomenka Roksandić, Eugenija Žuškin, Zijad Duraković, Nina Smolej-Narančić, Jadranka Mustajbegović, Jasna Pucarin-Cvetković, Marjeta Duraković, Jagoda Jelinić, Nada Turčić and Milan Milošević

Ljudski vijek: doživjeti i nadživjeti 100 godina?

Starenje populacije je dominantno demografsko obilježje razvijenih zemalja. Stogodišnjaci su selekcionirana skupina i samo jedna od 7.000 do 10.000 osoba dosegne tu dob. Čimbenici dugovječnosti vjerojatno su brojni i uključuju gensko predodređenje (lokus na 4. kromosomu), zdrav okoliš i zdrave životne navike (prehrana s malo kalorija), redovita tjelesna i psihička aktivnost, kao i dostupnost te učinkovitost zdravstvene zaštite s primjenom geroprofilakse. Stogodišnjaci se adaptiraju na novi život i na gubitak tjelesnih funkcija koji bivaju postupno sve izraženiji kako se dob povisuje. Granice ljudskog života produžuju se - do sada najstarija poznata osoba doživjela je 128 godina. Pojedina zemljopisna područja bilježe izrazito veći broj stogodišnjaka. Navedene su i neke dugovječne osobe s više od 100 godina u svijetu i na području Republike Hrvatske i nekih susjednih zemalja. Iako se uglavnom smatra da se granica trajanja života čovjeka ne može produžiti iznad 120 godina, za sada je ipak teško predvidjeti gdje su njezine granice.