Search Results

1 - 4 of 4 items

  • Author: Mirko Koršić x
Clear All Modify Search
Non-Hip Peripheral Osteoporotic Fractures: Epidemiology and Significance

Non-Hip Peripheral Osteoporotic Fractures: Epidemiology and Significance

Fractures are the most serious consequence of osteoporosis. Non-vertebral and non-hip fractures are seldom recognised as important, even though they account for the majority of all fractures. The most prevalent localisations are distal radius, proximal humerus, ribs, clavicle, and the pelvis. According to the results from large phase III clinical trials for placebo groups, their incidence ranges from 4.9 % to 12.0 %. Hospital morbidity data in Croatia in 2006 show that peripheral non-hip fractures ranked among the leading fifteen injuries, accounting for 23.7 % of all injuries in patients aged 60 years and above. Risk factors for non-hip and non-vertebral fractures are similar to other osteoporotic fractures, and the main are low bone mineral density and earlier fractures. Quality of life is considerably affected by these fractures, and medical costs are very high, soaring as high as 36.9% of all national medical costs in the USA. Non-vertebral non-hip fractures need more attention, which was also recognised by the European regulatory bodies that approve use of anti-osteoporotic drugs.

Open access
Treatment of Osteoporosis

Liječenje Osteoporoze

Osteoporoza je jedna od najčešćih metaboličkih bolesti i zahvaća 8 % do 10 % stanovništva. Budući da je prijelom najteža posljedica osteoporoze, vrlo je važno otkriti bolesnike koji imaju rizik nastanka prijeloma, dati im farmakološku terapiju i savjetovati im promjenu načina života. Nekoliko je lijekova pokazalo sposobnost smanjenja broja prijeloma kralježnice i/ili perifernog skeleta u bolesnika s osteoporozom. Antiresorptivni su lijekovi temelj terapije, ali su i anabolički lijekovi odnedavno proširili mogućnosti liječenja. Antiresorptivni lijekovi, estrogeni, selektivni modulatori estrogenskih receptora, bisfosfonati i kalcitonin, djeluju tako da smanjuju koštanu pregradnju. Paratireoidni hormon potiče novo stvaranje kosti popravljajući arhitekturu i gustoću kosti. Stroncijev ranelat smanjuje rizik osteoporotičnih prijeloma djelujući na oboje - smanjenje razgradnje i povećanje izgradnje kosti. Druga potencijalna liječenja osteoporoze također su opisana u ovome članku.

Open access
Assessment Tools in Early Detection of Osteoporosis in Dentistry

Dijagnostičke Metode Za Rano Otkrivanje Osteoporoze U Stomatologiji

Osteoporoza, široko rasprostanjena i učestala koštana bolest odmakle životne dobi, obilježena je gubitkom koštane mase i dotrajalošču mikroarhitekture koštanoga tkiva, uz posljedično slabljenje tvrde koštane strukture te povečanje rizika pojave prijeloma. U radu su navedeni sistemski i lokalni čimbenici odgovorni za gubitak koštanoga tkiva čeljusti. Najčešči sistemski čimbenici povezani s gubitkom koš tane mase čeljusti, su osteoporoza, bubrežne bolesti, hormonski poremečaji, prehrana, ali i utjecaj različitih lijekova na koštanu strukturu. Od lokalnih čimbenika povezanih s gubitkom kosti čeljusti navode se kronične parodontne bolesti, rani gubitak zuba te nepovoljan učinak protetskog nadomjeska na bezubi dio grebena. U svrhu procjene gubitka koštane strukture čeljusti primjenjuju se različite metode, od kojih najčešče apsorpciometrija x-zraka (DXA), kvantitativna kompjuterska tomografija, intraoralna mikrodenzitometrija, indeks SCORE te procjena debljine i kvalitete donjeg kortikalnog ruba mandibule. Kvantitativna i kvalitativna procjena koštanoga tkiva čeljusti od iznimnog je značenja za sva područja stomatologije - od parodontologije do endodoncije i stomatološke protetike, posebice u stomatološkoj implantologiji. U tijeku planiranja buduče implantološke terapije važno je procijeniti stanje kosti čeljusti, odnosno njihovu kvalitetu i kvantitetu te, uzimajuči u obzir navedene sistemske i lokalne čimbenike povezane s gubitkom koštane mase, ispravno postaviti indikacije za daljnje liječenje.

Open access
Epidemiology of Osteoporosis

Epidemiologija Osteoporoze

U većini zemalja u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj ne postoji jedinstveni sustav registriranja oboljelih od osteoporoze, kao ni osoba s osteoporotskim prijelomima. Podatci iz epidemioloških istraživanja pokazuju da je učestalost osteoporoze veća u azijskim zemljama u odnosu na europsko i sjevernoameričko stanovništvo bijele rase, u kojih prevalencija iznosi 10% do 15%. U Hrvatskoj je učestalost slična onoj u drugim europskim zemljama, dok je incidencija osteoporotskih prijeloma nešto veća od europskog prosjeka. Također je broj prijavljenih slučajeva osteoporoze i osteomalacije od primarne zdravstvene zaštite zadnjih 10 godina u stalnom porastu i u 2004. godini je iznosio 0,70% u odnosu na ukupan broj prijavljenih bolesti. Najvažniji rizični čimbenici bolesti su dob, naslijeđe, životne navike, postojanje kroničnih bolesti i hormonskih poremećaja te individualna fizikalna obilježja kosti. Kao u većine kroničnih bolesti, mjerama prevencije može se pravodobno spriječiti nastanak bolesti i njezinih komplikacija.

Open access